Odlična kritika godišnjeg koncerta

Josip Magdić, umirovljeni red. prof. u trajnom zvanju s Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu napisao je vrlo pohvalan izvještaj o našem koncertu i poslao ga Centru za kulturu Trešnjevka, kao organizatoru Smotri amaterskog stvaralaštva Grada Zagreba. Izvješće donosimo u cijelosti:

„Izvješće o nastupu  renomiranog Akademskog zbora VLADIMIR PRELOG s izvrsnom dirigenticom Ivom Juras na prvom koncertu  36. Susreta zagrebačkih glazbenih amatera održanom u Zagrebu u  Hrvatskom glazbenom zavodu u subotu 16. ožujka 2013. u 20 sati u organizaciji Zagrebačkog glazbenog podija Centra za kulturu Trešnjevka. Kako je i ove godine vodstvo zbora planiralo prirediti javno predstavljanje zbora – već 22. sezonu – u vidu godišnjeg koncerta,  to je dirigentica u dogovoru sa zborom, kao i s organizatorom, za svoj nastup odabrala pomno odabran i respektabilan program koji je istodobno više nego praktična i izvrsna prilika da se uklopi u običajenu programsku strukturu Susreta, a time su se mogle procijeniti i daleko veće sposobnosti i mogućnosti vrhunskog amaterizma koji je dokazao da se nalazi više nego na granici istinskog profesionalizma.

Kako svijet obilježava ove godine 200. obljetnicu rođenja jednog od najvećih skladatelja svih vremena  a poglavito opernog skladatelja Giuseppea Verdija (10. 10. 1813. – 27. 1. 1901.), čije se opere od njihovog nastanka bez prekida izvode širom kugle zemaljske, to je i središnji dio večerašnjeg programa pripao izvedbi upravo njegovih djela, odnosno nekih najefektnijih ulomaka iz njegova bogatog opusa. – Prvi dio koncerta bio je posvećen Verdijevim prethodnicima iz 16. – 18. stoljeća s djelima:

Lodovico Viadana: Exultate justi,

Gregorio Allegri: Veni Sancte Spiritus,

Adriano Banchieri: Contrappunto bestiale alla mente i

Luigi Cherubini: Veni Jesu

To su mahom delikatne partiture koje zahtijevaju od izvođača prefinjeno izvođenje u svakom pogledu i tu se najbolje može uočiti spremnost svakog zbora kao i njegovog dirigenta u pogledu svih glazbenih i tehničkih parametara koji se odnose na korektnu intonaciju i ritam, oblikovanje fraza i disanje, izgovor teksta i dinamičko nijansiranje, te konačno i autentičnu interpretaciju u što smo se i uvjerili, a publika u prepunoj dvorani nagradila  zasluženim ljeskom. Posebno su zahtjevna prva dva moteta u kojima dolaze kontrastne polifone tehnike do izraza kada se posebna pažnja posvećuje imitacijskoj tehnici  s jasnim isticanjem tema u pojedinim glasovima i opet posebna homofonoj tehnici u kojoj prevladava homofoni slog, odnosno analogno i homofoni zvuk, dok je treća skladba – šaljivi madrigal – unijela humorističnu crtu doćaravajući tekstualnu onomatopeju. Četvrta pretežno homofona skladba s izvrsnom instrumentalnom pratnjom Ivana Pernickog izvedena je već u novom ruhu nalik ranoj bečkoj klasici u kojoj susrećemo gotovo strogu i lako prihvatljivu homofonu harmonijsku funkcionalnost kao i periodičnost naročito u prvom dijelu skladbe Veni Jesu.

Najavljeni  središnji dio koncerta pripada djelima slavljenika G. Verdija. Kao kratki predah  zboru uslijedio je kao intermezzo  duet Otela i Dezdemone Già nella notte densa iz opere Otelo s klavirskom pratnjom, u izvođenju Antonije Boroša (Dezdemona), Milivoja Jurasa (Otelo) i Ivana Pernickog (glasovir). Pokazali su se zaista kao mladi i perspektivni kandidati koji su izvrsno savladali zahtijevan duet i jasno je da im predstoje sve  uspješniji  nastupi u njihovom razvoju.

Zbor sužnjeva Va, pensiero iz opere Nabucco, iako dobro poznat  zbor najširoj publici, bljesnuo je ponovo s Akademskim zborom jer je to zborski stavak s pratnjom koji nikada nikoga ne ostavlja ravnodušnim…Zaista savršeno izvedeno…Slijedio je stavak iz Requiem-a Libera me za sopran, zbor i orkestar, odnosno večeras uz glasovir.  Ponovno Antonija Boroša, izvrstan sopran, te zbor i Ivan Pernicki. Libera me, Domine, de morte aeterna…kao i Dies irae…stavak zazvučao je kao “Sv. Ilija – gromovnik.”- Zaista, skoro autentično…!” – Uslijedila je zaslužena pauza.

Nakon pauze uslijedila su ponovno izuzetno vrijedna djela, djela skladatelja koji se ubrajaju također u najznačajnije skladatelje svih vremena.

Imali smo čast i priliku čuti dva vrijedna djela, najprije Wolfganga Amadeusa Mozarta: Alma Dei Creatoris, ofertorij posvećen Blaženoj Djevici Mariji, KV 277  za soliste (Antonija Ivković, sopran; Tamara Cipek, mezzosopran i Ivan Martinčić, tenor), zbor, gudače (Tomislav Vitković i Petar Haluza, violine; Vinko Rucner, violončelo i Ivan Pernicki, continuo). Solisti zajedno sa zborom izveli su djelo kvalitetno i angažirano kao –  i premda u manjem sastavu – instrumentalisti koji su sa svojim zalaganjem dali maksimalno, tako da je ofertorij u cjelini izveden kvalitetno zvučno i interpretacijski – iznad očekivanja. Odnos solista, zbora i instrumentalnog sastava bio je jasno usklađen, stilski pogođen, muzikalno i dinamički usklađen. To je bio pravi melem za oduševljenu publiku, koja je bila u prepunoj dvorani od početka pravi i iskreni sudionik glazbenog muziciranja. Svaka čast svima po redu.

Drugo i završno djelo svečanog koncerta – Finis coronat opus!  (Konac djelo krasi!) je djelo – vjerojatno “naše gore list” –  skladatelja, što još nije riješeno, ali rabio je u svojim djelima – što je simptomatično – više od dvadeset naših napjeva i zašto  je nepravedno zapostavljen, što zaista ne zaslužuje; ali tu postoje malo dublji korijeni još od napjeva V jutro rano se ja v’stanem… jer je jednako vrijedan (sonate, kvarteti, koncerti, simfonije…) kao i veliki Mozart …, Dakle to zaključno djelo je Missa brevis in F (Jugendmesse) za soliste (Mia Domaćina, sopran; Martina Klarić, sopran), zbor, gudače i continuo (navedeni u prethodnoj točci). Djelo je vrlo zahtijevno za izvođenje. Izvedeni su svi stavci; dakle i Credo, koji se danas iz nejasnih razloga u misama ne pjeva, već samo recitira. – Partitura je vrlo zahtjevna kako za soliste, tako i za zbor i instrumentaliste. Zahtijeva se briljantna i instrumentalna i vokalna tehnika od profesionalaca, a s takvim zalogajem  je upravo ovaj ansambl s maestrom Juras upustio u koštac. Melodijske i ritmičke figure, kojima vrvi partitura, svrstavaju se u najtežu vokalnu tehniku, a kad se još i uzme u obzir tempo allegro, te složenost partiture u kojoj imamo česte kombinacije bravuroznih vokalnih dueta koje se često sučaljavaju sa zborom i instrumentalnim ansamblom, ta je teško zamisliti kako su zaista ostvarili kvalitetnu izvedbu. Zasluge pripadaju svima po redu: izvrsnom vokalnom duetu, duetu violina, te naravno zboru s maestrom Juras na čelu. – Svakako najveća zasluga pripada dirigentici Juras koja se je nesebično žrtvovala za što bolju realizaciju programa. Zvučni efekt je bio zaista na zavidnom nivou, iako bi možda orguljski zvuk bio primjereniji sakralnom tekstu i samom cikličkom obliku. Koncepcija programa i njegova artikulacija zaista je bila dobo osmišljena, tako da je disciplinirano i zadovoljno slušateljstvo bilo opčinjeno do zadnjeg trenutka. Svakako je uspjehu doprinijela i lokacija i vrijeme održavanja koncerta“…

                                                                                            Josip Magdić