Koncert Akademskog zbora “Vladimir Prelog” – Ljepota različitosti
Ljepota različitosti
I ove nas je godine Akademski zbor Vladimir Prelog rezveselio lijepim koncertom i iznenadio svojim mladim gostima, Akademskim zborom znakovita naziva Concordia discors s Filozofskoga fakulteta. Već se drugu godinu zaredom slušateljima pridružuje i naš rektor Aleksa Bjeliš, dajući tako zornu potporu radu alumni zborova Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik Zbora, Kruno Kovačević počastio me besplatnim ulaznicama u prvome redu i lijepom riječju u svome uvodnom slovu, pa nisam mogla odbiti njegovu molbu da napišem osvrt na ovogodišnji koncert.
Priznajem da me pogled na programski listić nije oduševio, jer je našemu zboru pripao samo prvi dio koncerta, a meni nepoznatim gostima udarni, drugi dio. Međutim, izvedba obaju zborova i njihovih solista ubrzo je raspršila moje sumnje.
Premda je naš zbor izveo dvije skladbe koje smo čuli na slavljeničkome lanjskom koncertu (O magnum misterium T.L. de Victorie i Exultate justi L. da Viadane) te nekoliko božićnih (Šedrik, M. Leontoviča, Hear my prayer, M. Logana, Carol of the drum, K. K. Davies i Nova! Nova, L. Jacobsa) s vrlo uspješnoga božićnog koncerta održanoga na „Štefanje“ u Bazilici Srca Isusova, to nije umanjilo dojam uvježbanosti, ljepote, posebice ženskih, glasova i muzikalnosti čitave izvedbe. Dirigentica Iva Juras ostvaruje svoju zamisao o pomlađivanja Zbora, pa su gledatelji, osim u glazbi, mogli uživati i u pojavi lijepih djevojaka. Muški se dio zbora zasad uspješno odupire pomlađivanju, ali unatoč veteranskome stažu, pokazuje zanos i uživanje u izvedbi, pa im treba oprostiti poneki nesložan upad. U ženskome dijelu zbora nitko nije glasovno „stršio“, uključujući solisticu Antoniju Ivković koja je snagu svoga glasa podredila cjelini zbora, a njegovu ljepotu pokazala u prekrasnoj Rahmanjinovoj skladbi Tebe poem, koja me je oduševila, a gromoglasan pljesak pune dvorane potvrdio je da je svakoga dirnula u srce. Osim navedenih skladbi, u prvome smo dijelu čuli marijansku Zdravstvuj, carice nebeska I.Kokota, Napitnicu B. Papandopula te ritmički zahtjevnu tradicijsku južnoafričku I paradisi (obradba I. Juras) koja je slušatelje potaknula da pljeskom zatraže „bis“.
Stanka je protekla u susretu s nekadašnjim članovima Zbora koji ne propuštaju njegove koncerte ni na početku trećega mu desetljeća. Sa zanimanjem sam očekivala nastup mladih „filozofa“ koji su me već pri ulasku na podij osvojili svojom neusiljenošću i radošću koja je zračila iz njihovih očiju i lica. Ime njihova zbora prema knjizi J. Marovića „Latinski zauvijek“ znači „nesložna sloga“, a proizlazi iz temeljne postavke Empedoklove filozofije po kojoj sve nastaje iz neprestanoga sudara ljubavi i mržnje, pa se i u prividnoj slozi mogu kriti mnogi nesporazumi. Ako je i bilo nesloge na njihovim pokusima, na nastupu su pjevali vrlo složno, lijepim mladenačkim glasovima i žarom. I ovdje je ženski dio nadmašio brojnošću, ljepotom i glasovno svoje muške kolege, ali je cijeli zbor vrlo skladno otpjevao poznate nam skladbe Zagorska, I. Š. Slavenskoga, Voćka poslije kiše, A. Markovića i Bogorodice djevo, A. Pärta te Mačak, J. Vrhovskoga, Robinjica B. Kunca sa solisticom Mateom Mrvelj uz glasovirsku pratnju Ive Mrvelja, Do posljednjeg daha, N. Belana (aranžirao R. Kraljević) uz solisticu Anu Jaklinović, koja je izvedbom poznate Gershwinov Fascinating rhythm uz glasovirsku pratnju Ane Mišure izazvala burno odobravanje publike. Na kraju njihova dijela nastupa gledali smo i slušali Baby, it’s cold outside, F. Loesera (arnžman K. Shaw) u vrlo simpatičnoj izvedbi glasovno izvrsne Višnje Vicić i dostojna joj partnera Filipa Kubičke. Solistica na flauti bila je Romana Pavliša, a za glasovirom ponovno A. Mišura. Kao dirigenti dobro uvježbanoga zbora izmjenjivali su se Vinko Karmelić, Marina Jurković, Jurica Bošković i Lobel Filipić. Pred mladim je zborom i njegovim voditeljima lijepa budućnost, raduje me što ćemo ih ponovno moći slušati na zajedničkome koncertu svih alumni zborova Festa Choralis Zagrabiensis 2012. u svibnju ove godine.
Budući da se publika nije dizala sa stolaca, oba su nam zbora pod vodstvom I. Juras otpjevala tradicijsku afričku The Lion Sleeps Tonight u njezinoj obradbi i poznatu Beethovenovu Odu radosti.
Ispunjena radošću napustila sam dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda uz koju me vežu mnoge lijepe uspomene na godine pjevanja, unatoč trenutcima nesloge u slozi, na krilima koje smo uživali u svakoj otpjevanoj noti.
M. Kaštelan-Macan
